Opis knjige :
Misija Roberta Roklicera, barem kad je o balkanskoj književnoj sceni riječ, sasvim će sigurno loše, dozlaboga loše završiti, ali to opet nije razlog da Čovjek ne pljune u šake i potrudi se iz ove bitke izaći kao častan gubitnik. Roklicer naime već dugi niz godina poeziji pokušava vratiti staru slavu, pritom se ne obazirući na činjenicu kako pjesme danas čitaju gotovo isključivo oni koji je i pišu. U Roklicerovu je slučaju znakovito da mu ova posljednja knjiga poezije izlazi baš u trenutku kada je stekao ugled i priznanje kao prozaik, autor zbirke kratkih priča "Kako se ubiti". Knjiga je, uzgred, još uvijek među najprodavanijim naslovima u Hrvatskoj. Zašto se onda Roklicer gnjavi s tamo nekom poezijom? Odgovor je u suštini vrlo jednostavan: on piše poeziju jer mu je to potrebnije od seksa, alkohola, lakih narkotika i još lakših žena, dakle svega onog što spada u njegov pjesnički diskurs. I fakat, zahvaljujući Roklicerovim pjesmama u koje je, hm, ugradio vlastito iskustvo, poezija je u dijelu Zagreba ponovno bila na dobru glasu. Rukopis za ovu zbirku pjesama već je dulje vrijeme kolao među poklonicima Roklicerovih počesto skarednih a ponešto toplih stihova, koji su mu s pravom priskrbili reputaciju jednog od ponajboljih mladih pjesnika na ovim prostorima.