Svakodnevne vijesti o knjizi i nakladništvu u Hrvatskoj i svijetu

Futura jaši i nakon stotke

A kakvo je zdravlje hrvatske znastvene fantastike, o tome ovdje na dugo i na široko...

Hrvatska je zemlja neobično jake tradicije u znanstvenoj fantastici. S 25 godina starom nacionalnom nagradom, s pet općih konvencija i mnoštvom malih skupova, s jednom općom i nekoliko specijaliziranih newsgrupa u hr. hijerarhiji, s bibliotekom posvećenom isključivo objavljivanju djela domaćih autora, te, konačno, sa časopisom posvećenom spekulativnoj fantastici koji je, uz veće ili manje probleme, dosegao svoj 117. broj, može se reći da znanstvena fantastika u Hrvatskoj cvate. Ili ne?
Znanstvena fantastika u Hrvatskoj doista ima tradiciju kakve se ne bi postidjele ni mnogo veće zemlje: nacionalna nagrada za SF produkciju SFera prošle je godine proslavila 25 godina, zajedno s najvećom hrvatskom SF konvencijom, SFerakonom. No zagrebački SFerakon nije jedini SF skup u Hrvatskoj: Kutina, Osijek, Pazin i Rijeka također imaju svoje konvencije, da se o manjim, specijaliziranim skupovima i ne govori. Istovremeno, ove je godine pokrenuta i biblioteka SFera, namijenjena isključivo objavljivanju djela domaćih autora. Dosad su izišle četiri knjige (Duh novog svijeta Tatjane Jambrišak, Purgeri lete u nebo Igora Lepčina, Teksas Kid (i još neka moja braća) Darka Macana, i Slijepe ptice Aleksandra Žiljaka), a u pripremi je sljedeće kolo. To govori da, osim potražnje, i ponuda ne samo da postoji, nego je i dovoljno bogata da zaslužuje vlastitu biblioteku.
No, u najnovijem broju Future nema ni jednog domaćeg autora. Nova urednica Future, Milena Benini, naglašava da je to samo privremena situacija, uzrokovana dvama faktorima: “Kroz dva-tri broja ćemo sigurno vratiti i domaće autore. Prethodnih nekoliko brojeva bilo je najvećim dijelom ispunjneno domaćim autorima, pa smo htjeli malo stati na loptu i okrenuti se situaciji u svijetu. Drugi je razlog i taj što nastojimo stvoriti uvjete u kojima ćemo domaće autore tretirati podjednako kao i strane – tj. u kojima ćemo ih plaćati kao i strane.”
Znači, nije problem u nedostatku priča? “Ne, naravno da ne. Hrvatska ima sjajnih autora: Marina Jadrejčić, Zoran Krušvar, Vanja Spirin, Jurica Palijan, da spomenem samo neke… Konačno, pokrenula se i tradicija čitanja na konvencijama: to se ne bi dogodilo da nema dovoljno autora čije priče ljudi žele slušati.” Nešto kao FAKovci? “Recimo, samo manje ozbiljno. (smijeh) To je počelo na Istrakonu, odnosno na pazinskim Danima fantastične književnosti, to čitanje kratkih priča. Ali ljudi su to jako dobro primili, i sad je nekako počelo ulaziti u običaj, neki od nas čak i pišu priče posebno za čitanje. Evo, i na zadnjem EsseKonu (osiječka konvencija) se isto čitalo, bilo je osam autora... mislim da smo se dobro zabavljali. Poslije svakog čitanja se razgovaralo o pričama, to mi se čini posebno zgodnim. Ta interakcija je u SF-u uvijek bila jako jaka; mislim da je to jako dobra stvar. Posebno za mlade autore.”
Koliko mlade? “Pa, evo, jedan od autora na EsseKonu, Ivan Leš, je srednjoškolac. Znači, stvara nam se i nova generacija. Usprkos onome što piše u uvodniku Future, znanstvena fantatsika je živa i zdrava.”
A što to piše u uvodniku Future? Pod naslovom “One prave priče”, raspravlja se o nedostatku priča koje “imaju radnju koja se od početka do kraja kreće od točke A do točke B, s preprekama koje junaci moraju svladati”. Taj “starinski” oblik pripovjetke postao je demodiran još u sedamdesetim godinama, kad je znanstvenu fantastiku “zlatnog doba” sa scene zbacio novi val, krenuvši iz Velike Britanije i zamijenivši klasične autore kao što su Isaac Asimov i Robert A. Heinlein novim glasovima: Michael Moorcock, Roger Zelazny, Samuel Delany… Skrećući usredotočenost žanra s tehnološkog napretka na sociološke i psihološke elemente, novi je val isto tako otvorio i prostor za eksperimentiranje formom i stilom, gotovo dokidajući linearno pripovijedanje. No čini se da su publici takvi komplicirani oblici pripovijedanja pomalo dojadili. (Potraga za jednostavnim pričama s radnjom nije slučaj samo u znanstvenoj fantastici: Michael Chabon je nedavno uredio zbirku pripovjedaka pod naslovom “Thrilling Tales” (Uzbudljive priče), žaleći se kako je u kratkoj priči kao žanru nestalo bilo čega osim onog što se u engleskom naziva isječkom života, slice of life – priča bez radnje u kojima “deprimirani ljudi deprimirano i besmisleno gledaju kroz prozor u besmislen život koji se događa negdje drugdje”.)
Ali, u današnje, post-postmodernističko doba, čini se isto tako da nije lako pronaći priče s junacima i točkama A i B. Najnoviji broj Future tako otvara priča Paula DiFilippa pod naslovom “Što je ubilo znanstvenu fantastiku?”, koja, u najotvorenijem postmodernističkom stilu, ima vanjski izgled suhoparnog znanstvenog članka i opisuje alternativnu povijest u kojoj je znanstvena fantastika kao žanr izumrla još 1966. godine. Osim toga, novi broj Future donosi i pripovjetku Toma Purdoma “Zaštićeno”, koja također slijedi post-novovalovsku estetiku, s minimalnom radnjom i, ruku na srce, minimalnom vezom sa znanstvenom fantastikom kao žanrom. No, kako kaže i urednica, priča je “tako dobra da bi bilo naprosto nepristojno ne podijeliti je”.
Ostale priče u novom broju Future, međutim, u velikoj mjeri odgovaraju kriteriju junaka i točaka A i B, pri tome nimalo ne gubeći na kvaliteti. Priča Alexandera Glassa “Krajičkom oka” opisuje budućnost preopterećenu virtualnim dodacima stvarnosti i preispituje pitanja identiteta i ljudskosti u takvim uvjetima. Fantasy pripovjetka Douglasa A. Van Bella “Budale ulijeću, luđaci uskaču” predstavlja i opet odmak od standarda žanra, nudeći drugačiji pogled na život jednog plaćenog ubojice u magijskom okruženju. Klasična priča Cordwainera Smitha “Skaneri žive uzalud” postavlja pred svog junaka odabir između žrtvovanja vlastitog smisla života i mogućeg većeg dobra; neobična priča francuskog autora Michela Jeuryja “Negatori” daje postapokaliptičku sliku Zemlje u kojoj potraga za novim oblicima društvenog organiziranja proizvodi neke posve neočekivane rezultate. Konačno, broj zatvara duhovita minijatura Jessice Palmer “Nebeska tijela”, koja opisuje probleme na koje bi mogao naići pokušaj stvaranja novog Mesije – počevši od problema s pronalaženjem djevice po imenu Marija…
Sve u svemu, i usprkos problemima, čini se da je znanstvena fantastika doista još uvijek živa i zdrava
Futura / KIS

Ocjene i komentari:

===========================
Nema ocjena za ovu vijest.
Budi prvi/a

Nema komentara za ovu vijest.
Budi prvi/a

Komentiraj ili ocijeni vijest