Dobrodošli na stranice KIS-a,
mjesto s kojeg kreće svaka potraga za knjigom.
|
U ovom trenutku stranice KIS-a koristi
168
posjetitelja |
|
|
|
|
Stranice KIS-a možete pretražiti pomoću Google-a, ili pomoću naše tražilice koja nudi bolju kontrolu rezultata pretraživanja.
|
|
Projekt KIS je od 2001. do 2004. godine bio sufinanciran sredstvima Zaklade za Srednjoeuropske i Istočnoeuropske knjiške projekte (CEEBP), iz Amsterdama, Nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova (Matra program), Instituta Otvoreno društvo - Hrvatska, te zaklade Next Page, Sofija.
ISSN: 1334-1359
|
|
|
|
| |
|
|
|
Mrvi se blago Timbuktua
Stotine tisuća neprocjenjivih rukopisa stručnjaci pokušavaju spasiti od raspadanja...
U blatnim podrumima i po zapuštenim tavanima Timbuktua lovci na rukopise pronalaze osobne knjižnice bogate neprocjenjivim blagom skupljanom u stoljećima kad se današnji Mali nalazio na sjecištima važnih trgovačkih ruta. Trgovalo se zlatom, bjelokošću i začinima iz središnje Afrike, solju iz oaza, te ljudskim mesom, robovima za bogate mediterance. Tih je godina Timbuktu bio važno središte znanosti i obrazovanja. Pored zlatom bogatih trgovaca izraslo je i sveučilište s dvadest tisuća studenata.
U gradu koji su nekad zvali afričkim Oksfordom, a danas je jedan od najsiromašnijih na svijetu, pronađene su već dvadeset i četiri bogate obiteljske biblioteke. Svojevremeno, potkraj devetnaestog stoljeća kad su francuske snage pregazile grad i htjele odnijeti rukopise, počelo je skrivanje. No, danas, kad rukopisi propadaju, nastupilo je drugačije vrijeme. Svijest o tome da će rukopisi propasti bez konzervacije i digitalizacije pokrenula je možda zakašnjele napore da se blago Timbuktua spasi.
Primjerice kuća Ismaela Haidara, povjesničara čiji preci sežu sve do Vizigota i kraljeva džungle iz Južnog Malija, dokazano je spremište dragocjenosti. Haidara posjeduje više od dvije tisuće smotaka koje je skupilo jedanaest naraštaja njegove obitelji. "Ovo je obiteljska povijest," kaže, pokazujući na kožni ovitak iz 1519.-e.
Albrecht Hofheinz, arabist iz Osla, procjenjuje da se u Maliju nalazi preko tristo tisuća zaboravljenih rukopisa. Insekati su pojeli boju stranica, kaže. "Papir se raspada, uništavaju ga plijesan i termiti." Ovo su presudna vremena za rukopise. Neke fotografiraju pomoću digitalnog foto studija koje je osiguralo Čikaško sveučilište. Prve se dokumente na internetu očekuje krajem godine.
Od rukopisa se očekuje da rasvijetle neke od misterija koje prate trgovačke karavane. Kako su na devama prolazili dvije tisuće kilometara, pa i dalje, kroz Saharu? Neke su stvari već otkrivene: spremišta vode usred pustinje, svratišta, spremišta, logori za robove. Tuarezi su pokorili Saharu. No, o tome kako su u tome uspjeli danas se jako malo zna.
O cijelom fenomenu pisali su u njemačkom Der Spiegelu.
Der Spiegel / KIS (VJ) |
Ocjene i komentari:
|
|
|
|
