Još samo dva prava tjedna puna prodanih knjiga i uspješna se godina hrvatskog nakladništva dovukla do svog uspješnog kraja. Hoće li slijedeća biti još uspješnija? Možda, mogla bi to biti, ali i ne mora. Mnoge bolesne točke hrvatskog tržišta knjiga, te previsok udio, sad već neizvjesne, državne intervencije na tržištu, ostavljaju dovoljno prostora za početak krize koja bi mnoge mogla pomesti, obzirom da je komisija već pojela velik dio novca. Samo što, dok hrpa raste nitko ne primjećuje da je u sredini šuplja. Da je u sredini tek iluzija, posve nalik onoj kakva se ovih dana rasprsla.

A rasprsla se, u javnoj polemici, iluzija o tolerantnom i slobodarskom okruženju u kojem je promovirana nova hrvatska književnost posljednjih godina. Sudionici su sasvim jasno pokazali da jesu za tržišni uspjeh, ali samo ako se događa njima. Mnogi su interesni odnosi pritom postali razvidni, a licemjerni slojevi otpali. Prenosimo vam komentar koji smo objavili desetog prosinca, a povodom polemike koja još uvijek traje (najnoviji nastavak je objavljen u današnjem Jutarnjem listu (odgovor Krune Lokotara)).

Pored te polemike, ovaj vam tjedan prenosimo smanjeni broj vijesti iz svijeta knjige i nakladništva (pa ipak, bio je sajam u Puli, ne može se biti svugdje u isto vrijeme!).

Izašao je novi izvještaj o stanju prodaje e-knjige. Coetzee ipak nazočio dodjeli Nobela, i održao govor. U Velikoj Britaniji ulovili knjižara koji je "pošteno" zaradio kradući knjige. Još je nešto u VB slično kao i u Hrvatskoj: partijanerske i privatne veze, a ne literarne kvalitete odlučuju o zastupljenosti pisaca i kritičara u medijima. Vraća se život u knjižnicu u Jelsi. Tatica JK Rowling zarađuje na primjercima s posvetama. Rojas dobio Cervantesa, Kunzru zamjenu, a Irska CD s glasovima stotinu najpoznatijih koji čitaju pjesme.

v:vijesti

Tko je ova žena?

Znate li možda kako se zove ova autorica koja je prodala desetak puta više knjiga od autora koji ju nazivaju "fašistom" i "trivijalnim piscem"...

Puk'o skandal! Kojem bismo se jako veselili kad ga ne bi obilježavao ton koji pripada partijskoj ili hadezeovskoj šund policiji, umjesto književnoj polemici.
Inače, nema za prodaju domaćih književnika ništa bolje od vatrene i proste polemike koja zaokuplja pažnju onih koji čitaju samo tračeve i priče o korumpiranim političarima.
Dakle, sad je jasno, i u hrvatskoj su književnosti počeli curiti prvi ozbiljniji novci! Odakle bi se inače, nakupilo toliko jala i ljubomore za ovakovo krcanje novinskih stranica "poetičkim" zamjerkama?
Nažalost, na razvikane članke Ede Popovića i Borivoja Radakovića u Jutarnjem listu ne možemo vas uputiti jer su to jedine dnevne novine u Hrvatskoj koje nemaju Internet izdanje, ali zato imaju EPH-FAK jurišne odrede koji će jasno hrvatsku javnost naputiti što je hrvatsko smeće, a što pravi Hrvatski proizvod na čiju kupnju nas nagovara Nadan Vidošević.
Pomalo je smiješno gledati kako se dva autora čije knjige ove godine, zajedno s knjigom kritika njihove prepisivanju sklone kolegice nisu prodale ni desetinu onoga što proda tek jedna od dviju knjiga Vedrane Rudan, upinju iz svih grla smjestiti trenutno jednu od lokalno i međunarodno najuspješnijih hrvatskih autorica na njeno "pravo" mjesto.
No, pustimo po strani moralni i poetički autoritet na koji se bukači pozivaju, to je tema koju preporučujemo istraživačkim novinarima, koji naravno, ne rade za najveći medijski holding, a otkrili bi pritom duboke pukotine u književnih i moralnih veličina koje usprkos medijskoj pratnji nisu u stanju napraviti ni osrednje uspješnu knjigu.
Jedno je sigurno, pojavi Vedrane Rudan, kao i drugih spisateljica koje jalnici spominju, tržište se knjiga obradovalo, kao i publika, uostalom. Pritom, očigledno, narod hrvatski nije dovoljno zaštićen od štetna djelovanja loše proze, te će ga samozvani hrvatski pisci "A" kategorije, od toga zaštiti, pa makar i javnim linčom vještica koje govore nečistim jezikom.
Preporučamo da se sami uvjerite u argumente dvaju strana u tekstovima do kojih se može doći putem Interneta:
Reakcija Rade Dragojevića na članke Popovića i Radakovića, te kraći komentari dvaju izdavača Rudaničinih knjiga. Pritom je iznimno zanimljivo čitati komentar Vladimira Arsenijevića, pisca i urednika beogradske nakladničke kuće Rende, koja je izdala knjige Radakovića i Rudanice.
Prenijet ćemo samo citat Borivoja Radakovića "FAK inzistira na tržištu – izvolite, drage kolege geniji, provjerite zanimaju li vaše knjige ikoga osim dva-tri univerzitetska profesora iz vaše klike. Nakon nas oni padaju u dubok zaborav. A FAK-ovi pisci odjednom probijaju ne bivšu granicu snova od tisuću prodanih primjeraka nego čak pet tisuća." Sva su pitanja i odgovori o autoritetu i dosljednosti, ovdje već sadržani.
Isti taj dan izlazi kolumna Jagne Pogačnik EPH-FAK-ove kritičarke, koja sve započinje ulomkom Ugrešićkina iskaza prepisanim iz KIS e-brošure (već uobičajeno ne navodeći izvor), a potom ustvrđuje za Čulinu i Rudanicu da "ako je to žensko pismo, ja sam onda bogme i to svojom voljom - muškarac!". Nije to prvi put da na ovim prostorima gledamo ženu koja prihvaća muževno grlen poklik za linčem. Ona bi se, naime, smrtno uvrijedila kad bi ju nazvali "Čulina-ženo", dok je "Ikea-žena" već postala. Time, naravno posve iznevjerava i izvrgava ruglu tezu Dubravke Ugrešić na koju se poziva.
Danas je u Novom listu izašao i odgovor Borivoja Radakovića na Dragojevićev tekst. Najviše ga boli što mu je kao pokretaču FAK-a, Kruno Lokotar, "prije FAK-a potpuno efemerna pojava u književnom svijetu", podmetnuo Vedranu Rudan. Ponavlja svoje tvrdnje da tu nije riječ o književnosti. No, i dalje nije jasno na temelju kojeg prirodnog, autorskog, poetičkog ili moralnog prava on dobiva toliki prostor u jednom od najtiražnijih hrvatskih listova, koji nikako ne pronalazi načina za formiranje stalnog dodatka o knjizi, toliki prostor za hajku koja se zasniva na osobnoj osudi stila i načina pisanja više hrvatskih autorica. Je li to došlo vrijeme za dodjelu EPH-ove književne nagrade? Štiti li se to svoj zabran od onih koji su već omastili brk na tržištu? (Isprika spisateljicama za neuspjelu metaforu.) Ima li se to institucionalnu zamjenu za "dva-tri univerzitetska profesora iz vaše klike"?

Tržište knjiga je rulet, uspjeh je nepredvidiv. Pa ipak, proboji popularnih donose i bolju prodaju onih na tržištu manje sretnih. Ali, nekima je jednostavno preteško biti nepopularni mainstream alternativac, ako i ne za zdrav razum bolno zbunjujuće.

Vaše mišljenje?

Coetzee držao svoj govor povodom Nobelove nagrade za književnost
I, što je još čudnije, dao intervju za Švedsku televiziju, na što su se novinari odmah raspisali...>>>

Knjižar na ukradenim knjigama zaradio preko dva i pol milijuna kuna
Možda je to uspjelo i nekome u Hrvatskoj, ali uhvaćen je tek londonski knjižar - šezdesetjednogodišnji Ronald Jordan...>>>

Britanska priča o privatnim partijanerskim vezama u nakladništvu i na književnoj sceni
Nije to samo hrvatski problem. Dapače, DJ Taylor s dosta nelagode pripovijeda o problemu autora koji se ne druže dovoljno... >>>

U Velikoj Britaniji rat cijenama knjiga
Nikada se nisu cijene uspješnica spustile ovako nisko za blagdansku kupnju...>>>

Raste novi fond iz pepela
Izgorena knjižnica u Jelsi se polako vraća u život...>>>

Kako to tatica zarađuje na svojoj kćeri JK Rowling
Ona njemu lijepo pisala posvete na prvim izdanjima svojih knjiga, a on to prodao za masne pare...>>>

Pronađena zamjena za Kunzrua
Nakon bruke koju im je Kunzru priredio, dodijelili nagradu Mary Laven...>>>

Rojas dobio Cervantesa
Osamdesetčetvorogodišnji čileanski pjesnik osvojio najznačajniju nagradu za hispanofonu književnost...>>>

Irski CD s pjesmama koje čitaju slavni na vrhu top lista
U Irskoj su se domislili zanimljivom spoju pop kulture i visoke kulture, a sve još u humanitarne svrhe...>>>

o:osvrti

Eksplozija mašte i snova

Sean McGee: Zmajevo oko

U današnje vrijeme, kad je znanstvena fantastika već posve uvučena u suvremenu kulturu, kad se filmovi sa znastvenofantastičnim motivima i temama više ne izdvajaju u zaseban žanr, a knjige autora fantastike pretvaraju u najprodavanije hitove (Tolkien, Rowling, Pullman...), te se gubi granica zmeđu dječje književnosti i one koju čitaju odrasli, pojavila se u hrvatskoj književnosti jedna čudna i vrlo zanimljiva knjiga.
"Zmajevo oko" je djelo autorice koja piše pod pseudonimom Sean McGee. Autorska podvojenost koju donosi pisanje pod pseudonimom nije i jedina podvojenost koju ćemo naći u romanu. Crvena boja naslovnice i dva oka koja nas s nje gledaju prizivaju onostrano i duhovno. Upravo tamo nalazimo i tu drugu stranu kojoj se u romanu otvaraju vrata, koja zaziva punu podvojenost, mjesto sukobljenog susreta Stvaranja i Razaranja.
Roman "Zmajevo oko" je pisan gustim nadahnutim jezikom koji će vas duboko uvući u svijet vrlo različit od onoga koji vjerujete da poznajete. No, upravo će vas u tome i razuvjeravati. Prisustvo Druge strane, koju možda slutite, bojite je se ili joj se nadate, je ono što će vam roman nagovijestiti ili vas mamiti na razmišljanje o njoj.
Zmajevi i eter, kristali i energija, valovi na nebu, more i ambis... sve su to motivi koji se provlače kroz priču o vječnoj borbi koja odlučuje o opstanku svega. Uz akcijske sekvence, roman je bogat najrazličitijim izazovima čitateljevoj mašti i sposobnosti poimanja drugačijeg. Sizex, Tszu, Ahtag, Haar – su krajevi svijeta u kojem ćete naučiti što su zmajevi.
U svakome slučaju, izvornost i nezajažljivo maštanje najveće su vrijednosti ovoga romana nakon kojeg ćete zasigurno tražiti nastavak.
_____________________________

Uvez: meki
Broj stranica: 208
Cijena: 100 kn

Knjigu možete kupiti ili nabaviti za daljnju prodaju kod nakladnika:
e-mail
_____________________________

k:kontakt